Nikola Rausavljević- Oluja

Sklanjam slutnje iz oblaka i sumnje iz magle
koje nikada nisam tak’o.
Oblačim čist pod pritiskom zore
stari prašnjavi sako
i kao olovni vojnik na šahovskom polju
-kada noć u meni zanemi-
koračam tiho, tupo i pravo
i slušam odjeke što se ponavljaju kao refreni.

Nosi ih đavo k’o komad vetra
koji zavija u nekoj ravnici.
Al’ iza brda nema vetrova, pa spoznajem-
to nisu odjeci, nego krici.

Zloslutne sumnje ožive u ljudima
kad usta zaneme, a oči psuju.
Odagnam slutnje, koračam tiho,
al’ kad god začujem krike pomislim na Oluju.

Gostujuci Autor

Autor koji nije deo našeg tima, ali izlaže svoje radove kod nas.

1,065 thoughts on “Nikola Rausavljević- Oluja

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *